EU i rodna ravnopravnost

(preuzeto iz publikacije Pravila EU o rodnoj ravnopravnosti: Kako su ona preneta u nacionalno pravo, Sacha Prechal i Susanne Burri)

Razvoj prava Evropske unije o rodnoj ravnopravnosti i njegovo preuzimanje u zemlje članice i zemljeEvropskog ekonomskog prostora (EEA) (uz 27 zemalja članica EU, to su još Island, Lihtenštajn i Norveška) bio je postepeni proces, koji je počeo, barem za one „najstarije“ zemlje članice EU još ranih šezdesetih godina XX veka. Ugovor iz 1957. kojim je osnovana Evropska ekonomska zajednica, začetnik današnje Evropske unije, sadržao je samo jednu odredbu (Član 119 Ugovora EEZ, sada član 141 Ugovora EZ) o rodnoj diskriminaciji, i to je bio princip jednake zarade za muškarce i žene za jednak rad. Međutim, od tada je usvojena čitava paleta direktiva - poseban oblik obavezujućih pravnih akata EU – kojima se zabranjuje diskriminacija, a posebno na osnovu pola: Direktiva o jednakoj zaradi za muškarce i žene (75/117), Direktiva o jednakom tretmanu muškaraca i žena na radnom mestu (76/207, izmenjena i dopunjena Direktivom 2002/73), Direktiva o jednakom tretmanu muškaraca i žena u programima obaveznog socijalnog osiguranja (79/7), Direktiva o jednakom tretmanu muškaraca i žena u programima socijalnog osiguranja na osnovu rada (86/378, izmenjena i dopunjena Direktivom 96/97), Direktiva o jednakom tretmanu muškaraca i žena koje se bave samostalnom delatnošću (samozaposleni), uključujući i poljoprivredu (86/613), Direktiva o zaposlenim trudnicama (92/85), Direktiva o roditeljskom odsustvu (96/34), Direktiva o jednakom tretmanu muškaraca i žena u pristupu robama i uslugama i ponudi istih (2004/113) i na kraju, takozvana Prerađena Direktiva (2006/54).1 Prerađivanje velikog broja direktiva ima za cilj da razjasni i objedini u jedan tekst glavne odredbe postojećih Direktiva o ravnopravnosti polova. U jednom delu uključene su i neke odluke iz sudske prakse Evropskog suda pravde (ESP).

Evropski sud pravde je igrao veoma važnu ulogu na polju ravnopravnosti muškaraca i žena, jer je obezbedio da svaki pojedinac može delotvorno da se pozove na pravo na rodnu ravnopravnost, i da to pravo koristi. Na isti način, donete su i neke važne presude koje tumače zakonodavstvo EU o ravnopravnosti i relevantne članove Ugovora.

I na kraju, važno je napomenuti da promovisanje ravnopravnosti žena i muškaraca u celoj Evropskoj uniji predstavlja jedan od osnovnih zadataka EU (Član 2 EZ) i da, po Članu 3(2) EZ, EU će stremiti ka eliminaciji nejednakosti, i unapređivaće jednakost između žena i muškaraca u svim delatnostima navedenim u članu 3 EZ. Ova obaveza usmeravanja u glavne tokove rodne politike znači da će i EU i zemlje članice aktivno uzimati u obzir cilj ravnopravnosti muškaraca i žena kada se formulišu i primenjuju zakoni, propisi, upravne odredbe, politike i aktivnosti. Iako ove odredbe ne navode ne donose ostvariva prava za pojedince, kao takve, one su važne za tumačenje prava EU i one nameću obaveze i na EU i na zemlje članice. Na nacionalnom nivou moraju da se primenjuju članovi Ugovora, a posebno direktive. To znači da, za početak, ove pravne odredbe moraju da budu unete u nacionalni zakon. Ovo je delimično urađeno izmenama i dopunama relevantne nacionalne legislative, kao što je Zakon o radu, ili instrumenti vezani za zapošljavanje i zakoni o socijalnom osiguranju. U određenim državama uvedeni su i posebni zakoni o rodnoj ravnopravnosti.

U novije vreme, jednak tretman muškaraca i žena uvršten je u opšte zakone protiv diskriminacije, koji se odnose i na druga polja, kao što su rasa, invaliditet ili seksualno opredeljenje (npr. Bugarska, Mađarska, Slovačka i Švedska, a predložen je i novi zakon u Velikoj Britaniji). U nekim zemljama, na primer Grčkoj, Nemačkoj, Portugaliji i Španiji, neke odredbe njihovog ustava igraju važnu ulogu u garantovanju ravnopravnosti muškaraca i žena.

Akcioni plan Evropske unije za uspostavljanje rodne ravnopravnosti za period 2016-2020. godine

Akcioni plan Evropske unije za uspostavljanje rodne ravnopravnosti za period 2016-2020. usvojili su Evropska komisija i EEAS kao novi okvir za aktivnosti Evropske unije u pogledu rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena. Cilj mu je da podrži partnere, naročito u zemljama u razvoju, zemljama uključenim u proširenje i susjednim zemljama, da bi se ostvarili opipljivi rezultati u pravcu rodne jednakosti, što je u samoj srži evropskih vrijednosti, kao i novih ciljeva održivog razvoja.

Novi okvir podijeljen je u četiri stuba

Borba protiv svih vrsta nasilja nad ženama i djevojčicama

Ekonomsko i socijalno osnaživanje;

Jačanje glasa žena i njihovog učešća;

Promjena institucionalne kulture

Evropska Komisija: Strateško djelovanje za ravnopravnost spolova za 2016 – 2019. godine

Promicanje ravnopravnosti polova bitna je aktivnost EU-a: ravnopravnost žena i muškaraca temeljna je vrijednost EU-a, cilj EU-a i po¬kretač privrednog rasta.
Zadnjih je godina ostvaren napredak, o čemu svjedoče, primjerice, najviša stopa zaposlenosti žena u istoriji (64 % u 2014.) i sudjelo¬vanje sve više žena u privrednom odlučivanju. Međutim, to pozitivno kretanje poništava stalna neravnopravnost u drugim područjima, npr. u pogledu plata i primanja.
Stoga Komisija i dalje nastavlja sa praktičnim radom na promicanju ravnopravnosti polova. Djelovanje će i dalje biti usmjereno na svih pet prioritetnih područja. Želimo li ostvariti istinsku ravnopravnost žena i muškaraca u svim područjima života u EU-u i drugdje, u nastojanja moraju biti uključeni svi sudionici. „Strateško djelovanje za ravnopravnost spolova za 2016. – 2019.” predstavlja referentan okvir za pojačana nastojanja na svim razinama, bez obzira na to radi li se o evropskoj, nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Njime se učvršćuje Evropski pakt za ravnopravnost polova za 2011. – 2020.

Prioriteti i ključne mjere za 2016 – 2019.

U svojem je programu rada Komisija ponovila predanost tome da nastavi promicati ravnopravnost muškaraca i žena. To znači da će poli­tika ravnopravnosti polova i dalje biti usmjerena na postojećih pet tematskih prioritetnih područja:

  • povećanje broja žena koje sudjeluju na tržištu rada i jednaka ekonomska nezavisnost žena i muškaraca;
  • smanjenje razlike u platama, primanjima i penzijama između polova te borba protiv siromaštva žena;
  • promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca u donošenju odluka;
  • suzbijanje rodno uslovljenog nasilja te zaštita i potpora za žrtve i
  • promicanje ravnopravnosti polova i ženskih prava u cijelom svijetu.

Međunarodne institucije koje se bave zaštitom ženskih ljudskih prava i rodnom ravnopravnošću

Postoje mnogobrojne međunarodne institucije koje se bave zaštitom ženskih ljudskih prava i rodnom ravnopravnošću. Ovakve institucije se u osnovi bave uspostavom i očuvanjem rodne ravnopravnosti u smislu ravnopravne vidljivosti, osnaživanja, odgovornosti, prava i obaveza i učešća oba pola u svim sferama javnog i privatnog života. U ovom dijelu ćemo izdvojiti neke od poznatijih institucija, kao što su: EWL – Evropska ženska lobi grupa, FEMM – Komitet za zaštitu ženskih ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, EIGE – Evropski institut za rodnu ravnopravnost, Program o ravnopravnosti polova Savjeta Evrope.

EWL (European Women’s Lobby)

EVROPSKA ŽENSKA LOBI GRUPA

Počeci Evropske ženske lobi grupe se mogu povezati sa konferencijom održanom u Londonu u novembru 1987. godine. Na toj konferenciji, 120 žena, članica 85 organizacija i predstavnica 50 miliona članica svojih organizacija, sastale su se da usvoje dvije rezolucije. Prva je nazvana „Kreiranje inicijative otvorene za sve zainteresovane organizacije žena, da izvrše pritisak na evropske i nacionalne institucije da osiguraju bolju odbranu i prikaz interesa žena“. U drugoj rezoluciji, delegatkinje su pozvale Evropsku komisiju da daju svoju podršku za organizaciju sastanka s ciljem sprovedbe takve strukture, početkom 1988. godine. 1990. godine, Evropska komisija je garantovala podršku za osnivanje Evropske ženske lobi grupe, sa bazom u Briselu. Osnivačke članice Evropske ženske lobi grupe bile su nacionalne organizacije Belgije, Danske, Francuske, Njemačke, Grčke, Irske, Italije, Luksemburga, Portugala, Španije, Holandije i Velike Britanije, kao i 17 velikih ženskih organizacija širom Evrope.

Postoje tri nivoa na kojima se može biti član Evropske ženske lobi grupe. To su:

  • Prijatelj/ica Evropske ženske lobi grupe
  • Sporedni član/ica
  • Punopravni član/ica

Više informacija možete potražiti na sljedećem linku:

FEMM (Committee On Women's Rights And Gender Equality)

KOMITET ZA ZAŠTITU ŽENSKIH LJUDSKIH PRAVA I RODNE RAVNOPRAVNOSTI

Komiteti u okviru Evropskog parlamenta nastaju kao pomoćno tijelo koje se bavi pripremnim poslovima, u okviru specijalizovanih odbora, za plenarne sjednice Parlamenta. Parlamentarni odbori sastaju se jednom ili dva puta mjesečno u Briselu. Njihove rasprave se održavaju u javnosti. Odbori izrađuju, mijenjaju i usvajaju zakonske prijedloge i izvještaje na vlastitu inicijativu. Oni razmatraju prijedloge Komisije i Vijeća, po potrebi, i izrađuju izvještaje koji će biti predstavljeni na planarnoj skupštini. Komitet za prava žena i ravnopravnost polova je odgovoran za definisanje, promociju i zaštitu ženskih prava u EU i šire, za politiku jednakih mogućnosti, uključujući i jednakosti između muškaraca i žena u pogledu mogućnosti na tržištu rada i tretmana na poslu. On ima za cilj uklanjanje svih oblika diskriminacije na osnovu pola. Potpredsjednica komiteta je Barbara Matera (Italija). Trenutno rade na projektima koji se tiču pitanja izbjeglica, pripremaju pilot programe u okviru budžeta usvojenog za 2017. godinu i pripremaju sastanke FEMM komiteta.

Više informacija možete potražiti na sljedećem linku:

EIGE (European Institute for Gender Equality)

EVROPSKI INSTITUT ZA RODNU RAVNOPRAVNOST

Evropski institut za rodnu ravnopravnost ( EIGE ) je nezavisno tijelo Evropske unije. Osnovan je sa ciljem da doprinese jačanju i promociji rodne ravnopravnosti, uključujući i promociju rodne ravnopravnosti u svim politikama koje zastupa EU, borbu protiv diskriminacije na osnovu pola, kao i rad na podizanju svijesti građana EU o pitanju rodne ravnopravnosti. Kao autonomno tijelo, EIGE djeluje u okviru politika i inicijativa Evropske unije. Evropski parlament i Vijeće Evropske unije definišu ciljeve i zadatke Instituta u Osnivačkoj Uredbi i dodjeljuju mu središnju ulogu u promociji ravnopravnosti između žena i muškaraca širom Evropske unije. Predsjednica Evropskog instituta za rodnu ravnopravnost je Pauline Moreau (Irska).

Više informacija možete potražiti na sljedećem linku:

COUNCIL OF EUROPE (Gender Equaity)

PROGRAM RAVNOPRAVNOSTI POLOVA SAVJETA EVROPE

Program o ravnopravnosti polova Savjeta Evrope plasiran je 2012. godine i ima za cilj da poveća uticaj i vidljivost standarda rodne ravnopravnosti, podržavajući njihovu primjenu u državama članicama kroz različite mjere, uključujući i rodne perspektive i akciju u velikom broju prioritetnih oblasti. Da bi postigao svoj cilj, programu je potrebna kontinuirana politička i finansijska podrška koja je od suštinskog značaja da mobiliše sva tijela Savjeta Evrope – izvršna, savjetodavna i nadzorna tijela, njihovo uključivanje u razvoj, implementaciju i evaluaciju agende rodne ravnopravnosti. Komisija Saveta Evrope za ravnopravnost polova je u centru ovih napora.

Tijela u Savjetu Evrope koja se bave rodnom ravnopravnosti:

National Focal Points (NFPs)

Obezbeđuju vezu između Council of Europe Transversal Programme i aktera i mehanizama koji su odgovorni za rodnu ravnopravnost na nacionalnom nivou: vlade, parlamenti, lokalne i regionalne vlasti, civilno društvo i privatni sektor. Njihova uloga je da promovišu međunarodne standarde na nacionalnom nivou sa ciljem da se premosti jaz između pravne i stvarne ravnopravnosti u državama članicama.

Gender Equality Rapporteurs (GERs)

Biraju se među članovima upravnih odbora i drugim međuvladinim strukturama Savjeta Evrope za promovisanje ravnopravnosti polova u sve politike i mjere.

Gender Equality Commission

Pod nadzorom Komiteta ministara, GEC upravlja međudržavnim radom u oblasti rodne ravnopravnosti.

Više informacija možete potražiti na sljedećem linku:

TOP